Zamislite današnju gradsku raspravu o noćnoj buci, samo bez prometa i zvučnika. Upravo tako mogla bi izgledati jedna neobična epizoda iz povijesti Vlaške: prema priči Muzeja grada Zagreba, njezini su stanovnici 1870. podnijeli peticiju tražeći da gradska uprava nešto poduzme zbog kreketanja žaba. U blizini se nalazila bara, a dijelom Vlaške tada je prolazio i potok Medveščak.
Ta mala pritužba otvara pogled na Zagreb koji je teško zamisliti dok danas prolazimo ulicom. Iza pročelja i pločnika koji nam djeluju potpuno gradski nalazio se krajolik bliži vodi, zemlji i životinjama nego današnjoj slici središta. U istoj su ulici svoje radionice i svakodnevicu gradili krznari, postolari, čizmari i krojači, koji su sudjelovali u njezinu razvoju tijekom 18. i 19. stoljeća.
Neobično je što nas u toj priči najmanje iznenađuje sama peticija. Mijenjaju se izvori buke, izgled ulice i način na koji se piše gradskoj upravi, ali želja stanovnika da u svojem domu imaju malo mira ostaje vrlo prepoznatljiva.
Samo što bi danas bilo teško objasniti kome točno treba izdati nalog da se stiša.
