Prije nego što je postala obvezna fotografija iz Zagreba, uspinjača je bila poslovna zamisao. Poduzetnik Klein promatrao je ljude koji su se stubama uspinjali između Donjega i Gornjega grada i zaključio da bi prijevoz mogao imati dovoljno putnika. Grad je prihvatio prijedlog, koncesija je dogovorena 1888., a gradnja počela sljedeće godine.
U toj je priči privlačno upravo njezino jednostavno polazište. Netko je primijetio svakodnevnu naviku, prebrojio koliko se ljudi penje i spušta te zamislio kraći i lakši put. Danas bismo to možda opisali jezikom prometnih analiza i korisničkih potreba; tada je bilo dovoljno pažljivo gledati stube.
Prije tramvaja
Uspinjača je s radom počela gotovo godinu dana prije prvoga zagrebačkog tramvaja. Dok je ona povezivala dva dijela grada od listopada 1890., tramvajska kola s konjskom vučom prvi su put krenula zagrebačkim ulicama 5. rujna 1891.
Na otvorenju uspinjače okupili su se brojni znatiželjnici, ali znatiželja i spremnost na prvu vožnju nisu bile isto. ZET u obljetničkoj priči prenosi zapis da se na prvoga putnika koji će ući u vagon ipak čekalo. Stroj je tada pokretala para, a vožnja je predstavljala nešto dovoljno novo da izazove i oduševljenje i oprez.
Kratak put, dugo trajanje
Trasa je duga samo 66 metara, a vožnja traje otprilike minutu. Donji dio grada povezuje s Gornjim iz Tomićeve ulice, pa je istodobno praktična prometna veza i mali gradski doživljaj. Nije potrebno putovati daleko da bi se promijenila perspektiva.
U svibnju 2026. završena je njezina cjelovita obnova. ZET navodi da je pri zahvatu, zbog statusa zaštićenoga kulturnog dobra, prepoznatljiv vanjski izgled očuvan u najvećoj mogućoj mjeri. Tako 136. obljetnicu dočekuje obnovljena, ali i dalje dovoljno poznata da je Zagrepčani prepoznaju na prvi pogled.
Njezina privlačnost nije samo u starosti. Ona je jedan od onih gradskih objekata kojima ne treba velika priča da bi postali osobni: nekome je prvi uspon iz djetinjstva, nekome kratki put prema poslu, a nekome tih šezdesetak sekundi dovoljno da se osjeti kao gost u vlastitom gradu.
